Blog-ovi

Budući da se radi o temi koja je zaista jako važna, odlučili smo joj posvetiti malo više pažnje - kako bismo vam pomogli i kako biste naučili pomoći sami sebi! 

SAMOZASTUPANJE

Kada stojimo na svojoj strani i zastupamo sami sebe, brinemo o sebi, ne krivimo se, ne kudimo, ne omalovažavamo - raste nam slika o sebi i opće samopoštovanje. Važno je da vjerujemo u sebe i zastupamo se, a to možemo vježbati tako da zamislimo kako bismo zastupali i stajali uz osobu koju volimo? 

Tako, i još jače trebamo stajati uz sebe. Ovo znači i da poštujemo svoje granice i jasno ih pokazujemo drugima, da nam je naša dobrobit i autentičnost važnija od društva i prihvaćanja od strane društva. Također, da se ne posramljujemo i ne omalovažavamo, već vjerujemo u sebe, svoje odluke iza kojih stojimo i zastupamo se odgovorno i čvrsto. Grupno pripadanje nikad nije važnije od identiteta i autentičnosti. 

POZNAVANJE I POŠTIVANJE GRANICA

Osjećaj ljutnje često je povezan s nepoštivanjem vlastitih granica, ali ako ih ne prepoznajemo, ne možemo ih ni postaviti. Ljutnja i frustracija mogu biti indikativne za pređene granice. Kad stojimo na svojoj strani i poštujemo svoje granice - onda možemo postaviti granice i prema okolini.

Što su zapravo naše granice?

Trenuci u kojima dozvolimo da nam se dogodi nešto što nije u skladu s našim vrijednostima, stavovima, željama i potrebama. Ako odlučimo "pustiti" prelazak svoje granice, ljutnja će izostati samo ako to napravimo svjesno uz znanje o "zašto".

Kako postaviti granice?
Preko "JA poruka", asertivnosti, jasnog izražavanja vlastitih želja i potreba te bez socijalne ovisnosti. 

ZAVOLJETI SEBE

Prigrliti svoje unutarnje dijete znači porazgovarati s "malim sobom" ili "djetetom u sebi" i reći mu da smo tu za njega, pitati ga što ga muči ili rastužuje te pokazati da bespomoćnost i nesigurnosti više nema jer sada postoji odrasla osoba koja je uvijek tu - mi sami. Tako se određena trauma iz prošlosti, koja se danas manifestira na neki negativan način - a dolazi iz dječjeg djela nas samih, zaliječi i oporavi, a nama pada nesigurnost i proporcionalno raste sigurnost. Zamislite sebe nekad kad ste bili malo dijete i pružite sebi ljubav. Ovo se popularno zove i "self parenting" što pruža popriličnu moć samoumirivanja i utjehe,

Svi naši problemi u suštini proizlaze iz nekog vida napuštenosti, osamljenosti, poniženosti u djetinjstvu i osjećaja iste bespomoćnosti sada kada smo odrasli ljudi. Nekad kao djeca nismo mogli pružiti otpor, morali smo se prilagoditi, stopiti i biti prihvaćeni kako bismo preživjeli – to je u konačnici i djetetov cilj privrženosti. No, sada kada smo odrasli, ti obrasci ostaju u nama kao nešto što nas drži u šaci, kao neki lanci koje ne vidimo.

Kad od drugih tražimo odobravanje za svoje želje i odluke, postajemo nesigurni u sebe i svoje poteze i definiramo ih kao dobre ili loše temeljem tuđeg odobravanja, mi tada nismo odrasla osoba koja stoji uz sebe ili roditelj svom unutarnjem nesigurnom djetetu. Tad mi kao odrasla osoba zadržavamo ponašanje nesigurnog djeteta i taj dječji dio u nama nikako ne može odrasti, a rane ostaju nezacijeljene.

KAKO DOĆI DO AUTENTIČNOG DIJELA SEBE?

Kreativne tehnike u razvoju samopoštovanja mogu biti ključan faktor u povezivanju s autentičnim "ja".

Pritiscima društva i oblikovanjem kroz odrastanje vlastiti identitet je često potisnut i ugušen pa nam je teško definirati ono što je stvarno naše, a što smo preuzeli od okoline.

Kroz kreativne tehnike možemo doći u kontakt s potisnutim aspektima sebe, a u terapiji se iste metode koriste u dolasku do pravih emocija i tema koje onda u sigurnom i terapijskom okruženju prorađujemo. 

OVERTHINKING

"Overthinking" ili prekomjerno analiziranje i promišljanje situacija je puno puta iskočilo kao tema u radu s klijentima ali i u životima nas terapeuta. Zato šaljemo metode kako se nositi s tim načinom razmišljanja.

Što je OVERTHINKING i kako ga zaustaviti?


Overthinking je ponavljajuće promišljanje i zabrinutost oko onoga što smo rekli / učinili ili oko nečega što je bilo ili bi tek moglo biti.

Uzrokuju ga loša iskustva  u odnosima iz prošlosti, želja da se svidimo drugima, perfekcionizam, previsoka očekivanja od sebe, nesigurnost i ne-stajanje na svojoj strani.

Overthinking negativno utječe na sliku o sebi i na sampoštovanje te pojačava osjećaj tjeskobe, neadekvatnosti i nezadovoljstva.

Općenito, prekomjerno '"ruminativno" promišljanje o stvarima koje su se dogodile, potencijalnim greškama u našem ponašanju ili govoru te briga oko nekih stvari koje se tek mogu dogoditi dovode do velike količine anksioznosti, brige i tjeskobe. 

Osobe koje razmišljaju na taj način često su zabrinute oko toga kako ih okolina percipira, a temeljni strah obično je strah od napuštanja uz pitanje "Jesam li dovoljno dobar/dobra?".

Općenito gledajući, prekomjerno promišljanje i analiziranje uzrokovano je nesigurnošću, ne stajanjem na svojoj strani i ostalim aspektima nižeg samopoštovanja. 

Overthinking možete zaustaviti pomoću nekoliko metoda, trikova i tehnika koje je moguće uvježbavati gotovo svakodnevno - a stvar su samo navike. 

Tehniku su navedene u nastavku.

1. "STOP" tehnika

Recite "STOP" mislima u sebi ili naglas i tako zaustavite neželjene i negativne misli.

"STOP" tehnika odnosi se na vježbu koju je moguće raditi na glas ili u sebi i može se primjeniti u raznim situacijama kada nas opterećuju neugodne misli. 

U trenutku prekomjernog promišljanja koje uzrokuje anksioznost dovoljno je glasno reći "STOP" i naš će um automatski fokus prebaciti na ono što čuje. 

Verzija vježbe "na glas" puno je učinkovitija jer trigerira centre za sluh i mozak ima više posla u obradi te informacije i manje vremena za negativne misli. Ovaj prekid negativnog misaonog toka možete popratiti vježbom alternativnih rečenica, a neke su navedene u sljedećoj tehnici. 

2. Tehnika "alternativne misli"

Alernativne misli ili rečenice su kognitivno - bihevioralna tehnika koja nudi zamjensku misao za onu negativnu. 

Slično je kada primjerice osobe pušenje cigareta zamijene sa žvakaćom ili nekom hranom - ovdje se već uobičajene negativne misli zaustavljaju i "pobijaju" alternativnima koje su hranjujuće za naše samopoštovanje. 

Primjer takve rečenice može biti:

 "Dovoljno sam dobar/dobra i ne moram zaslužiti ljubav savršenim ponašanjem."

Ovu rečenicu može složiti svatko sam za sebe. Osmislite rečenicu koja vas umiri ako počnete prekomjerno razmišljati i brinuti - ponovite ju ili zapišite nekoliko puta.

3. Pitanja "Zašto?" 

Ovakva pitanja predstavljaju tehniku propitkivanja ili "challenge-iranja" negativnih misli i strahova kako bismo došli do temeljnog straha u podlozi onoga što nas muči. 

Način primjene ove tehnike je zapisivanje briga i strahova i postavljanje pitanja "Zašto me to brine?"

Zatim slijedi odgovor: "Brine me jer: ______."

I novo pitanje "A zašto me brine ________?"

Nastavite vježbu sve dok više nemate odgovor. Zadnji odgovor je vjerojatno vaša "tema"/rana i nešto na čemu možete poraditi ako ste spremni.

Iskrenim odgovaranjem na "zašto" pitanja vrlo brzo možemo stupiti u kontakt sa sobom i doći do temeljnih tema i rana koje nosimo. Većina odgovora u procesu prekomjernog promišljanja obično je ipak strah od napuštanja, neadekvatnosti, nedovoljnosti, ali ovaj statistički podatak nikako ne mora značiti da to vrijedi i za Vas! 

4. Vježba vlastite vrijednosti

Probuditi osjećaj vlastite vrijednosti znači prisjestiti se da vašu vrijednost ne definira pogrešna ili ispravna rečenica, savršeno ponašanje i/ili odstupanje od tuđih očekivanja za vas. 

Kako biste vježbali prisjećanje vlastite vrijednosti zapišite 5 stvari koje volite na sebi, 5 stvari na koje ste ponosni i 5 stvari na kojima ste zahvalni. 

Ovaj list papira spremite i pročitajte ga svaki put kada osjetite da prekomjerno promišljate o situaciji, krivite sebe ili si nešto zamjerate - kad "overthinkate". 

Uz to, budite i nježni prema sebi i ponekad si dozvolite reći "nema veze".

5. Tehnika prazne stolice

Preuzimanje odgovornosti uključuje nekoliko stvari. To znači da, kada pogriješimo imamo kapacitet i preuzimamo odgovornost za pogrešku te možemo ponuditi iskrenu ispriku. Isto tako znači da smo svjesni što je naša odgovornost, a što je odgovornost drugih ljudi. 

Ako ste u djetinjstvu osjećali odgovornost za svoje roditelje i njihove granice, osjećaje i živote (Ovaj osjećaj može nastati ako ste bili izloženi rečenicama poput "Ako ovo napraviš mama/tata će biti tužna/tužan ili "Samo me ti veseliš") vrlo je vjerojatno da ćete u odrasloj dobi istu odgovornost osjećati prema ljudima oko sebe.

Ako promišljate najsitnije detalje rečenica ili poteza, prisjetite se da je svatko odgovoran i slobodan izraziti se i brinuti o svojim granicama i osjećajima. Ovo ne znači da trebamo biti grubi i bezobrazni, već da svoju odgovornost zadržimo na čuvanju svojih granica. Ako to prihvatite, s vremenom ćete naučiti manje analizirati i promišljati o detaljima jer ćete računati da će se - ako ste i rekli nešto krivo - druga osoba sama izraziti.

Prisjetite se da je svatko (i Vi) odgovoran za svoje granice, osjećaje i svoj život. Nastojte preuzeti odgovornost za svoj život, čuvati svoje granice i brinuti o svojim osjećajima i s vremenom ćete naučiti da isto rade i drugi ili bar imaju tu odgovornost - pa nema ni potrebe da brinete o tome umjesto njih.

Ako ste i pogriješili, možete preuzeti odgovornost, možete se ispričati i zatim nastaviti dalje bez kontinuiranog promišljanja o detaljima i samokažnjavanja.

Za naše samopoštovanje nije dobro tražiti oprost reda radi, ako se ne slažemo ili pak tražiti ga puno puta, a podiže nas kada svjesno i iskreno pružimo ispriku i kasnije sebe više ne grizemo radi pogreške. 

Zamislite da pričate s nekom vama dragom osobom ili mlađom verzijom sebe (iz djetinjstva) koja ima iste brige kao i vi. Probajte joj odgovoriti i utješite ju, a zatim tu utjehu usmjerite na sebe.

6. Definiranje odgovornosti

"Jesam li rekao/rekla nešto krivo? Možda sam bio/bila dosadan/dosadna. Što ako se netko naljutio? Što ako misle da sam ____?"

Ako sam i rekao/rekla nešto krivo tuđa je odgovornost da mi to kaže i čuva svoje granice. Ja se onda mogu ispričati ako se slažem. Zato ja brinem o svojim granicama i imam povjerenja da i drugi to rade. Ako ne rade -  to nema veze sa mnom. Miran/mirna sam. 

7. Razgovor sa stručnjakom

Uvijek se možete javiti za razgovor osobama koje su educirane o ovim temama i dobiti podršku. 

U Dvije fotelje moguće se javiti za individualni razgovor putem Instagram profila - @dvijefotelje, putem web stranice - kontakt forma na dnu ili putem maila: 2fotelje@gmail.com

*Disclaimer: psiholog ili drugi stručnjak za mentalno zdravlje mora biti osoba Vama od povjerenja i na razgovor ne smijete biti prisiljeni. Poštujte svoje granice. U redu je doći na jedan razgovor i vidjeti odgovara li vam terapeut, a prvi razgovor upravo tome i služi. U redu je također i da dođete nekoliko puta i zahvalite se ako vam nešto ne odgovara, a ako želite da nastavite dolaziti koliko želite i koliko terapeut može. Imajte na umu i da ne morate pričati ni o čemu što ne želite i da je svrha psihoterapije pružiti pomoć, utjehu i osnaživanje  pa je izrazito važno da se kod svog terapeuta osjećate otvoreno, iskreno, ugodno, prihvaćeno i dobrodošlo. 

Poštujte svoje granice u svako doba!